|
Srijeda, 28 Srpanj 2010 |
|
"Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi. Izbrisati je, da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se mjerio onim što više ne postoji. Ovako se miješaju utvare i život, pa nema ni čistog sjećanja ni čistog života." M. Selimović |
|
|
Petak, 04 Lipanj 2010 |
|
Ako tamburaš želi nešto iskreno i dobro odsvirati, tamburi mora dati dio duše i na tamburu prenijeti osjećaje. Ako se tamburaš smije, raduje i tambura se smije i raduje. Prvi sam puta na ukopu brata Lojzeka osjetio kako tambure istinski plaču, čuo njihov bolni jecaj. Hvala svima! Štef |
|
|
'Nitko da ne dođe, do prijatelj drag,-.............' |
|
Srijeda, 17 Ožujak 2010 |
|
Negdje tamo daleko, sa kanadskih jezera, došla mi je nedavno ova indijanska priča : |
|
Opširnije...
|
|
|
Subota, 13 Veljača 2010 |
|
Muvao sam se po Popovači i premišljao, da li da odem do Moslavačke Slatine ili ne, a onda mi se učinilo da vidim terenca od GSS-a i Davora, pitao sam samo kakva je cesta, imaš zimske gume pitali su oni, i nakon par minuta sam se uputio za njima. Pošto baš nisam ljubitelj 'metlarskih zabava' odlučio sam se dan provesti s njima. Uvijek me je zanimalo kako izgleda jedan dan ekipe na dežurstvu a ovo je bila prilika da saznam iz prve ruke. |
|
Opširnije...
|
|
|
Ponedjeljak, 01 Veljača 2010 |
|
Ekipa je zbilja bila 'mnogobrojna', išli smo Štef, Štefica i ja. Svi ostali su se pobojali to zericu snijega što je u subotu napadalo. Osim što je sudeći po tragovima bilo masovnijeg dolaska iz Moslavačke Slatine gdje je PD 'Jelengrad' imao godišnju skupštinu. I osim toga što smo se na Jelengradu sreli sa povećom ekipom iz Šibenika. Ekipa je bila kod nekoga u gostima i nije im bilo problem doći po snijegu i razgledati ruševine starog grada. |
|
Opširnije...
|
|
|
Nedjelja, 24 Siječanj 2010 |
|
Ustao sam u pet i trinaest. Probudio sam se i ranije. Da li je to sukladno godinama ili je izraz moje izuzetne odgovornosti za posao ili me je istjerala praznina prevelikog kreveta......... Nešto je zahladilo ovih dana pa sam oborio rekord u disciplini 'runjak drva plus sitno za potpalu'. Za svega dvadesetak minuta sam već dobio prvi stupanj povećanja na termometru, kava je bila skuhana i ostalo je samo pitanje da li će sve lampice na routeru biti zelene. Sa davaocima tih telefonskih usluga je uvijek zanimljivo, nikad ne znaš hoće li biti signala kada ti treba ili možda neće. Signala je bilo pa sam mogao početi svečanu i radnu proslavu rođendana otvaranjem inventura za skladišta.
|
|
Opširnije...
|
|
|
|
Priče iz naših života 
